Novosti

Vesna Balaban o knjizi Biram slobodu, Gradiška

O knjizi “Biram slobodu” Vesne Teofilović, psihološkom savjetovanju, te ostvarivanju životnih promjena kroz lični rast i razvoj
 
Kulturni Centar Gradiška, 18.04.2017.godine.
Upoznati sebe i pomiriti se sa sobom, važna su pitanja na putu ličnog rasta i razvoja.
Herman Hese je napisao: „Svaki čovjek ima samo jedan pravi poziv – da pronađe sebe … Dužnost mu je da pronađe vlastitu sudbinu – ne bilo koju – i da je ispuni odlučno i u cjelosti u sebi. Sve drugo je samo tobožnje postojanje, pokušaj izbjegavanja, povratak idealima gomile, konformizmu i strahu od vlastite suštine.“
Upoznati sebe znači prihvatiti sebe sa svim svojim manama i biti svjestan svih svojih vrlina. Pomiriti se sa sobom znači biti iskren prema sebi, svojim željama, svojim strahovima, riješiti nedoumice i na taj način prevazići zablude i unutrašnje konflikte. Svaki čovjek teži unutrašnjoj harmoniji i zato je neophodno da razum, postupci i osjećanja djeluju usaglašeno. Samo uravnotežen um i unutrašnji mir daju nam priliku da živimo sretno svoje živote.
Tragajući i suočavajući se sa sobom, Vesna je izabrala slobodu i podarila nam ovu knjigu kao putokaz za vlastite promjene.
Vesnu poznajem od 2011.g. kada smo počele edukaciju za psihoterapeute, psihoterpijske škole Transakciona analiza. Povezalo nas je iskreno prijateljstvo i želja da stečena znanja prenesemo i podjelimo drugim ljudima. Od tada do danas, učimo, mjenjamo se, rastemo i razvijamo, svaka na svom putu promjene.
Promjene nisu lake, mjenjaju se samo hrabri. Tako je i Vesna, pišući knjigu Biram slobodu, pošla putem ličnog preobražaja. Zaista, potrebna je hrabrost, izložiti se sudu nepoznatih čitalaca, otvoriti im dušu i pokazati najskrivenija osjećanja. Ali, baš to daje ovoj knjizi potrebnu toplinu, iskrenost, jednostavnost i prepoznavanje “nas” i “ naših situacija” , u Vesninim pričama.
Knjiga je satkana od 65 priča koje na autentičan način preispituju unutrašnja preživljavanja autorke, odnose sa drugim ljudima i socijalnom sredinom, te pokreću na dublje razmišljanje o ljudskoj prirodi i postojanju. Na ličnim primjerima, autorka nam pokazuje kako možemo poboljšati kvalitet vlastitog života razvijanjem samoljubavi i samopoštovanja i kvalitetnijih odnosa sa drugim ljudima.
Priče nisu rijetka pojava u psihoterapiji. Priča može biti metafora za situaciju s kojom se suočavamo i može navesti osobu na neki novi smjer razmišljanja o problemu kojim se bavi. Puno je primjera kako priče mogu učiti ljude.
Na primjer, svako od nas ima neko određeno mišljenje o sebi, drugima i svijetu, za koja vjerujemo da su tačna, čak i kada nisu. To su uvjerenja koja su dio nas toliko dugo, da ih više nismo svjesni, ali smo sigurni u njih i ne preispitujemo ih. Naš sistem uvjerenja počinje se razvijati još u ranom djetinjstvu putem poruka koje dobijamo od roditelja, prijatelja, učitelja. Te poruke stvaraju osnovu slike koju imamo o sebi i postaju temelj našeg budućeg osjećanja lične vrijednosti. Kada živimo sa pogrešnim uvjerenjima o sebi i stvarnosti, ograničavamo se i sputavamo.
Jedna, od meni, najljepših priča koja govori o zastarjelim uvjerenjima je priča “Okovani slon”, pisca Horhe Bukaja. Još kad je bio dijete, junaka ove priče mučilo je pitanje: Zbog čega cirkuski slon, tako velika, snažna i moćna životinja, dopušta da ga poslije predstave vezuju lancima za maleni klin? Zašto se ne oslobodi, kada je očigledno da može, i to bez i malo muke? Bilo je jasno da se životinja koja je u stanju iščupati stablo s korijenom, mogla s lakoćom osloboditi kolca i pobjeći. Što ga onda drži? Zašto ne pobjegne? Onda mu je jedan mudar prijatelj pomogao da pronađe odgovor: slon iz cirkusa ne bježi zato što je vezan još otkad je bio veoma, veoma mali… Kao mali, slonić je gurao, vukao i znojio se pokušavajući se osloboditi. Unatoč svojim naporima nije uspio jer je kolac bio prečvrst za njega. Pokušavao je tako svakog dana, sve dok jednoga dana, nije prihvatio svoju nemoć i prepustio se sudbini. Odustao je. Taj golemi i moćni slon kojeg vidimo u cirkusu ne bježi jer misli da ne može. Urezala mu se u sjećanje nemoć koju je osjetio kad je bio sasvim mali. Najgore je što nikad više nije ozbiljno preispitao to sjećanje. Nikad više nije pokušao iskušati svoju snagu…
Svi smo mi pomalo poput cirkuskoga slona: hodamo po svijetu vezani za stotine kolaca koji nam oduzimaju slobodu. Živimo misleći da “ne možemo”, “ne smijemo”, “ne znamo” učiniti gomilu stvari jednostavno zato što smo jednom davno, dok smo bili djeca, pokušali i nismo uspjeli. Pomislili smo tada “ne mogu i nikada neću moći” i ta nam se poruka urezala u sjećanje. Odrasli smo noseći tu poruku koju smo si nametnuli i zato se više nikada nismo ni pokušali osloboditi okova zastarjelih uvjerenja. Kada živimo u skladu sa pogrešnim uvjerenjima, naš život je uslovljen sjećanjem na ono što kao mali nismo mogli. Danas, kao odrasli ljudi, trebamo sagledati sebe, svoje sposobnosti i situaciju u kojoj se nalazimo u realnosti, oslobođeni okova starih vjerovanja, zabluda i predrasuda. Jedini način da doznamo možemo li uspjeti jeste da pokušamo ponovo.
Ljudi pokušavaju promijeniti život, ali često ih ometaju stari stereotipi i navike i vraćaju se uobičajenom načinu života. Zbog toga, promjene uvijek idu sporo i zahtjevaju velike napore. U životu plaćamo za sve što činimo ili ne činimo. Ali najskuplja je neaktivnost. Ponekad to postaje očigledno tek na kraju životnog puta. Zato, težite li promjenama zaboravite na pasivnost, jer zahvaljujući pasivnosti, propuštate šansu, koju nudi život. Da bi se postiglo željeno, sama želja nije dovoljna, treba donijeti odluku. Samo u tom slučaju se pojavljuju mogućnosti. Radom na sebi, i u psihoterapiji, svako može promjeniti pogrešna uvjerenja i sliku o sebi i napisati novu, ljepšu, životnu priču.
Dešava se da nam drugi ljudi ukazuju na pogreške, da kažu šta i kako je dobro raditi, kako se ponašati, ali nam je to neprihvatljivo sve dok sami ne steknemo uvid o našim pogrešnim uvjerenjima. Zato su priče moćne. One pružaju mogućnost da na neutralan način dođemo u dodir s novim načinom razmišljanja.
Klijentima, koji imaju problem da prihvate svoje pogreške ili nesavršenost, pričam priču o dvije krivo postavljene cigle, koju ću i vama ispričati. Priča je to o siromašnim monasima koji su sami zidali svoj manastir. Jedan među njima, silno se trudio da sve cigle u zidu postavi na pravo mjesto. Kad je zid bio gotov, zadivljeno je gledao svoje djelo i tek tada primjetio da su dvije cigle bile krivo postavljene. To mu je izgledalo strašno, činilo se da su te dvije krivo postavljene cigle pokvarile i upropastile čitav zid. Toliko je bio razočaran da je htio uništiti zid, ali mu starješina manastira nije dozvolio. Od tada, kad god je vodio posjetioce u obilazak manastira, izbjegavao je da prođe pored svog zida. Nije želio da ga niko vidi. Ipak, jednog dana, prolazio je tu sa jednim posjetiocem koji je vidio zid, zastao pored njega i rekao “Baš lijep cigleni zid”. Iznenađen, monah ga je pitao da li dobro vidi, pa zar ne vidi one dvije krivo postavljene cigle? Ovaj je rekao da vidi, ali da vidi i ostalih 998 dobro postavljenih cigli. Monah je ostao zapanjen. Pogledao je i po prvi put vidio zid u cjelini. Oko te dvije krive cigli, bile su druge, savršeno postavljene cigle. Prije toga bio je usmjeren samo na svoje pogreške, za sve ostalo je bio slijep. Sada, kada je pogledao drugim očima, zid se nije činio tako loš i bio je zadovoljan svojim radom.
Svi imamo svoje dvije pogrešno postavljene cigle, no kvalitetnih je u svakome od nas daleko više. Koliko ljudi pada u depresiju ili razmišlja o bezvrijednosti svog života, jer sve što vide u sebi su te “ dvije krivo postavljene cigle”? Zapravo, mnogo je dobrih stvari, ali zbog jedne pogrešne, često ih ne vidimo. Umjesto toga, svaki put kada pogledamo sebe ili druge, isključivo vidimo pogreške i nedostatke. Isto tako, ako se čovjek sve vrijeme plaši da uradi nešto pogrešno, da ne napravi grešku, tada nije ni svjestan, da upravo tako pravi najveću grešku u životu. Greške su sastavni dio našeg života i svi imamo pravo na greške. Tek, kada naše nedostatke i pogreške prihvatimo i pogledamo drugim očima, promjenit će se i naš pogled na život. Kada prihvatimo sebe u cjelosti, dobijamo šansu za lični rast i razvoj koji vodi pozitivnim promjenama, povećanju samopoštovanja i ljubavi prema samom sebi.
U psihoterapijskom pravcu kao što je Transakciona analiza, glavni cilj psihoterapijskog rada jeste učenje otvorene, odrasle i zrele reakcije prema sebi i okolini. Kroz terapiju, osoba uči da bude svjesna svojih osjećanja, potreba i ponašanja, te da ih prihvata i usklađuje sa realnošću. Psihoterapija nam pomaže da proširimo svoje okvire i opcije u smislu da možemo promijeniti sebe, svoje reakcije i ponašanje, te da u životu djelujemo aktivno umjesto pasivno. Takođe nam pomaže da prepoznamo vlastitu snagu i potencijal.
Kad su nam potrebne promjene? Promjene trebamo ako smo nezadovoljni sobom i svojim postignućima, ako smo frustrirani odnosima sa drugim ljudima, ako na život uvijek gledamo negativno, ako pasivno čekamo da se nešto dogodi ili da neko drugi riješi naše probleme. Jedna poslovica o tome kaže: “Kažu da vrijeme mijenja stvari, no zapravo ih moramo promijeniti sami.”
Najbolji put kroz ličnu promjenu je psihoterapija, a korisno je i čitanje inspirativnih knjiga. Na putu vašeg ličnog rasta i razvoja, dobar prijatelj i vodič bit će vam knjiga Vesne Teofilović, koja će vas inspirisati i motivisati da i sami napravite promjene u životu.
Za kraj, pročitat ću jedan odlomak iz knjige Biram slobodu:
“Nemojte ostajati predugo u sopstvenom mulju. Podignite se iz njega. Suočite se sa strahom od truleži, od neuspjeha. Ljepša je bol rasta, nego bol propadanja. Pronađite jedan zrak sunca. Udahnite ga. Rastite iz svega što vam život da. I mulj često može da bude plodna podloga. “
Vesna Balaban
Kliknite ovdje da naručite knjigu "Biram slobodu"

Write a Comment

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Biram slobodu u Banjaluci

0shares 0 0 0 0 0 Promocija knjige Biram slobodu upriličena je u Narodnoj univerzitetskoj biblioteci Republike Srpske 30. …

Promocija knjige Biram slobodu u Doboju

0shares 0 0 0 0 0Narodna biblioteka u Doboju je 12. 06. bila organizator promocije knjige „Biram slobodu”, autorke Vesne …

Postavite potrebne granice da biste se zaštitili

0shares 0 0 0 0 0 Priča počinje ushićenjem i radošću zbog par grančica koje su golubovi donosili na moj balkon pokušavajući …