Novosti

Prigrlite sebe takvi kakvi jeste

Radni četvrtak. Gužva je u gradu. Užurbana lica u redu na kasi marketa. I ja žurim da kupim hranu za ručak, flomastere sinu za likovno i stignem na vrijeme da odem po njega u školu. Sjedam u auto i najpažljivije što mogu krećem. Žurim, ali sam oprezna i poštujem propise u saobraćaju. Odjednom sa sporednog parkinga primjetim automobil koji se uključuje bez signalizacije u moju traku. Izbjegavam ga krećući se krajnje lijevo do ivičnjaka. Stao je. Ja sam prošla dalje. Na retrovizoru vidim da je žena, suvozač prekrila lice rukama. Imali smo sreće da nije došlo do sudara i da niko nije povrijeđen. Ljuta sam, ali ne vičem. Nalazim opravdanje za vozača, nije bio dovoljno pažljiv, ali nije vjerovatno ni imao namjeru da izazove udes.
Kažem dobro je sve, ali pitam se da li sam mogla ja da učinim nešto više? Pitam se zašto nisam zasvirala, stala? Da li sam ja kriva za ovu situaciju danas? Da li je kriv moj sin, jer sam ja žurila sa željom da me on ne čeka?
Naravno da nisam kriva ni ja, a ponajmanje nije krivo dijete koje je u školi i ne zna šta se dešava. Ipak, ova situacija danas me je podsjetila na niz sličnih situacija, u kojima sam ja ranije, umjesto da se ljutim na druge koji me ugrožavaju, osjećala samoljutnju, krivicu, mnogo više nego danas. Nalazila bih opravdanje za te ljude, a sebe bi kritikovala, isleđivala, kinjila, uvijek i uvijek očekujući od sebe više, bolje… Ranije sam to osjećala svakodnevno, pripisujući nesvjesno sebi odgovornost.
Evo nekoliko primjera u kojima će se možda još neko prepoznati:
* Kada bi moje dijete pogriješilo, kaznila bih ga zabranom omiljenih aktivnosti ili slično. Prihvatilo bi dijete kaznu. Međutim, kasnije bih se ja osjećala nedovoljno dobrom majkom, suviše strogom. Bilo bi mi žao da posmatram svoje dijete lišeno omiljenih igrica. Znam da bih postupila ispravno, pravično. Znam da je postavljanje granica djetetu i kazna neprimjerenog ponašanja za dijete poželjna, ali bi u meni dugo tinjao taj osjećaj da sam ipak ja nešto pogrešno uradila.
* Kada bih odbila da sa suprugom odem u šetnju ili popijem kafu, osjećala bih krivicu da nisam dovoljno dobra supruga jer nisam udovoljila njegovoj želji.
* Kada bih nakon višeminutnog isprobavanja garderobe u butiku ipak kupila neku sitnicu samo da ne uvrijedim prodavača.
* Kada bih odbila da popijem kafu sa prijateljicom, jer sam željela za sebe više vremena ili neku drugu aktivnost.
* Kada bih svojim roditeljima saopštila odluku, koju sam donijela kao odrasla i samostalna osoba, a sa druge strane telefonske žice čula: „Uhhhh, pa ne znam…brinuću se za tebe…“, osjetila bih nesigurnost da ipak nešto ne činim na pravi način. Pomislila bih da ću ja biti uzrok njihovih briga, da zbog mojih odluka, želja, suprotnih njihovim, njima neće biti dobro i da ću ja na kraju biti kriva za to.
Psihoterapijom i introspekcijom shvatite da su ta pogrešna uvjerenja nastala u djetinjstvu i da sada kao odrasla osoba možete ako želite da promijenite način na koji se ophodite prema sebi, ali i prema drugima. Shvatite da niste manje vrijedni ili nedovoljno dobri ako ne činite sve ono što drugi od vas očekuju. Naučite kada je adekvatno osjećanje krivice, kao i da sada ne dozvolite drugima da manipulišu i iznuđuju to osjećanje. Ayn Rand je to lijepo rekla: „Najgore osjećanje krivice je kada prihvatite nezasluženu krivicu.“
Evo nekoliko banalnih situacija koje su u mom odnosu sa roditeljima ranije iznuđivala osjećanje krivice: putovanje po snijegu u automobilu sa malom djecom, ili putovanje na ljetovanje noću, moj nedolazak kod rodbine, ili sugestije da ne radim previše, da idem ljekaru jer sam bolesna, a oni se brinu… Uglavnom, svaki razgovor sa mojim roditeljima u kojima bih čula da su zabrinuti, nezadovoljni, završavala sam sa osjećajem da sam njih na neki način povrijedila, prouzrokovala njima brigu, jer nisam postupila kako su oni smatrali da je najbolje za mene ili čak da sam ih razočarala, te da će taj moj čin tumačiti kao izdaju, kao dokaz da ih ne volim dovoljno.
Da li osjećate krivicu, proganjate sebe, kritikujete se, a znate da niste odgovorni za tu situaciju ili za osjećanja drugih, vama važnih? Da li ste se i vi našli u situaciji kada drugi vas ugrožavaju, a vi se pitate zašto niste učinili više i da li ste vi mogli bolje? Ako jeste, vjerovatno ste kao i ja, u djetinjstvu bili emocionalno ucjenjivani i na neadekvatan način kažnjavani.
Način na koji su se roditelji i drugi važni ophodili prema nama, način na koji su nas kažnjavali, kritikovali, kada odrastemo postane naš model samokritikovanja, samoproganjanja. Ako ga ne preispitamo, promijenimo, postaje i način na koji mi kažnjavamo našu djecu.
Tako, ako smo naučeni u djetinjstvu da osjećamo krivicu, ili stid, zato što se neko osjeća loše zbog našeg ponašanja, mi kada odrastemo, zauzimamo stav prema sebi da smo mi uzrok tegoba drugih, da smo mi odgovorni za osjećanja drugih ljudi. „Ako to uradiš, mama će biti tužna“, „Nisi dobar, jer ne daš igračku drugaru”, rečenice su kojima se često manipuliše osjećanjima djece i na pogrešan način upućuje kritika. Kod djeteta se iznuđuje osjećanje krivice i na taj način postiže da se dijete ponaša na željeni način ili se dijete etiketira da nije dobro umjesto da se iskritikuje neželjeno ponašanje, jer ne dijeli igračke sa drugima.
Da bi se dijete pripremilo za samostalan život, što je osnovni zadatak roditeljima, neophodno je da roditelj kazni dijete za pogrešno ponašanje, da mu ukaže na važnost osjećanja drugih ljudi i potrebu za razvojem saosjećanja prema drugima (Milivojević, 2014). Važno je da roditelj djetetu ukaže na greške, da kažnjava i osuđuje neželjeno ponašanje, ali da njega kao dijete voli i to mu jasno pokaže. Na takav način dijete odrasta u osobu koja ce kada u odraste i pogriješi znati da je dobra osoba, ali da njeno ponašanje nije u redu. Ako je njeno ponašanje izazvalo štetu ili povredu drugog osjećanje krivice će djelovati motivišuće da osoba promijeni neželjeno ponašanje i prihvati posljedice istog.

nastavak teksta u knjizi Biram slobodu

Kliknite ovdje da naručite knjigu "Biram slobodu"

Write a Comment

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Biram slobodu u Banjaluci

0shares 0 0 0 0 0 Promocija knjige Biram slobodu upriličena je u Narodnoj univerzitetskoj biblioteci Republike Srpske 30. …

Promocija knjige Biram slobodu u Doboju

0shares 0 0 0 0 0Narodna biblioteka u Doboju je 12. 06. bila organizator promocije knjige „Biram slobodu”, autorke Vesne …

Postavite potrebne granice da biste se zaštitili

0shares 0 0 0 0 0 Priča počinje ushićenjem i radošću zbog par grančica koje su golubovi donosili na moj balkon pokušavajući …