Novosti

Povećajte životno zadovoljstvo

Sreća je osjećanje koje osjećamo kada zadovoljimo neku od svojih najvažnijih želja, odnosno kada je afirmisana neka od naših najviših vrijednosti (Milivojević, 2008). Ako želja nije veoma važna, onda osjećamo veće ili manje zadovoljstvo. Zadovoljstvo može biti povezano s obavljanjem neke od željenih aktivnosti, kao što su plivanje u moru, skijanje, uređenje bašte. Kako kaže Milivojević , osjećanje sreće dijelimo u vidu veselja i slavlja u intimnom socijalnom krugu ili u prisustvu prijatelja s kojima smo povezani vezama simpatije, ali je izražavamo i pred osobama s kojima smo u odnosu antipatije ili pred nepoznatim ljudima, što kod njih može izazvati osjećanje zavisti i mržnje.
Da li ste vi zadovoljni? Šta je potrebno da se desi pa da postanete srećni?
Mnogi ljudi nisu zadovoljni svojim životom. Smatraju da je potrebno nešto da se desi pa da mogu reći da žive onako kako žele. Ustvari, mnogi očekuju da će da se desi nešto, neki spoljašnji događaj pa da će oni dočekati sreću. Međutim, sreća nam ne dolazi spolja kroz neki srećni događaj. Sreću nam ne donose drugi ljudi kroz veliku ljubav ili nagradu. Ona se ne čeka. Tražimo je i pronalazimo ili ne u sebi.
Kada je osoba zdrava, ima pristojan život, onda je njen doživljaj životne sreće najviše povezan sa tim kako ona vidi sebe, druge ljude i svijet. Tada življenje postaje uživanje (Milivojević, 2014). Mnogobrojna istraživanja sreće i zadovoljstva su pokazala da većina ljudi ima relativno konstantan nivo lične sreće i zadovoljstva vlastitim životom. To znači da ljudi koji su očekivali nešto pozitivno da se desi i da ih učini srećnim (poput kupovine automobila, stana, diplomiranja, odlaska u penziju), poslije nekoliko mjeseci se naviknu na novonastalu situaciju i ponovo vrate onaj isti stepen doživljaja sreće koji su imali i prije dobitka. Istraživanja su pokazala da i nakon nesrećnih događaja (poput saobraćajnih nesreći, gubitka novca, nepoloženih ispita), nivo lične sreće se nakon neprijatnog perioda vraća na nivo koji je postojao prije neprijatnog događaja. Tako da zaključujemo, da naš doživljaj sreće nije povezan sa spoljašnjim događajima, da umjesto da čekamo da neki spoljašnji događaj promijeni naš život, mi to možemo učiniti tako što ćemo tražiti lijepo i dobro u onome što imamo.
Da bi neko osjećao ličnu sreću, nije dovoljno samo da primjećuje lijepe i pozitivne stvari u sebi, u drugima, svijetu, već to što je primijetio treba da doživljava kao nešto važno. Međutim, nije dovoljno da se neko tokom par dana usmjeri na lijepe i pozitivne stvari. Potrebno je da mu to pređe u naviku, da uspostavi novi mentalni stav (Ibidem, 2014). Da biste načinili novi mentalni stav, kojim ćete prepoznati sve ono što je lijepo i pozitivno kao važno, potrebna je volja, vježba i vrijeme. Potrebno je da formirate novu naviku koja će doprinijeti povećanju ličnog doživljaja sreće. Proces formiranja navika nije lak i jednostavan. Mi smo najkomforniji kada razmišljamo i ponašamo se na dobro poznati, naviknuti način. Međutim, da bismo načinili prostor za novi, srećniji način razmišljanja, ponašanja, moramo da se oslobodimo onoga što nam je nepotrebno. Tako, ako želimo da prepoznajemo lijepe, jednostavne stvari i da im pridajemo važnost, svakodnevno trebamo da se tome učimo, da bismo nakon nekog vremena iskusili osjećanje kojem težimo.
Lični razvoj i svakodnevni rad na sebi predstavljaju najvažniji zadatak svakog ljudskog bića koje teži sreći. Normalno je da ljudi koji imaju loš odnos prema sebi, koji se nisu iscijelili od lošeg odnosa drugih ljudi prema njima i čije važne želje nisu ispunjene, ne mogu osjećati sreću. Da bi mogli da primjećuju lijepe i pozitivne stvari oko sebe, da im pridaju važnost, potrebno je da prihvate i zavole sebe.
Kao što Sharma , poznati mislilac ličnog uzdizanja, kaže: „Kako bi izgradio život kakav uistinu želiš, najprije moraš da postaneš ono što stvarno jesi.“
I za Aristotela je realizacija nečijih potencijala bila osnovni elemenat dobrog života. Ljudski procvat nije privremeno stanje površnog zadovoljstva, već se odnosi na duži period koji podrazumijeva ispunjenje naših prirodnih kapaciteta. Tako razlikujemo eudaimonijačko blagostanje, kao realizaciju nečijeg potencijala i hedonističko blagostanje, koje se odnosi na prolazna zadovoljstva (Stanković, 2014).
Iako mnogi ljudi dobar život poistovećuju sa „nečim poput dobrog putovanja, dobre kuće ili dobrog obroka,” Carol Ryff je predložila definiciju dobrog života koja se odnosi na nešto više od trenutnog zadovoljstva. Ona je došla do zaključka da je važno raditi na šest aspekata ljudskog funkcionisanja koji dovode do postajanja boljom osobom i realizaciji nečijih potencijala:
* Samoprihvatanje: pozitivni i prihvatajući stav u odnosu na sebe u prošlosti i sadašnjosti, uz odgovornost za sopstvene postupke;
* Svrha u životu: ciljevi i uvjerenja koji potvrđuju osjećaj smisla u životu;
* Autonomija: odraslo ponašanje, biti samostalan i nezavisan, imati sposobnost odupiranja društvenim pritiscima da se razmišlja i ponašanja na određeni način;
* Pozitivni odnosi sa drugim ljudima: posjedovanje toplih i zadovoljavajućih odnosa sa drugima, sposobnost empatije, osjećanja bliskosti;
* Okruženje: sposobnost upravljanja svojim životnim okruženjem u skladu sa svojim potrebama;
* Lični rast: otvorenost za nova iskustva, shvatanje da unapređenje sopstvene ličnosti odražava bolje poznavanje sebe, ostvarivanje potencijala za samorazvoj (Aličić-Zorić, 2013).

Kada volimo sebe, kada smo svjesni sebe i svojih želja, onda svaki dan u našem životu može biti i jeste poseban. Mi u svakom danu pronalazimo mnoštvo sitnih, ali važnih zadovoljstava koji nam mogu pružiti zadovoljstvo i sreću. Mi ih primjećujemo, mi ih doživljavamo. Da bismo osjetili sreću potrebno je da svakodnevno što više pažnje posvećujemo svemu onome što je lijepo i pozitivno kod nas samih, kod drugih ljudi, u svijetu oko nas.
Kada ste posljednji put sebe pohvalili za nešto i pri tom osjećali lično zadovoljstvo? Kada ste poželjeli, zatražili nešto? Koliko često provodite vrijeme sa bliskim ljudima u prirodi i divite joj se? Kada ste posljednji put posmatrali zvijezde primjetivši njihovu veličanstvenost?
Sve su to sitni, jednostavni koraci koji vas, ukoliko ste zdravi i prihvatate sebe, vode do ličnog osjećanja sreće. Potrebno je da svakodnevno koračate njima.
Ključ dugoročne sreće nije u trenutnoj emociji sreće, nego u stilu života koji u sebi sadrži svrhu, odgovornost, brigu o sebi i drugima, što dovodi do zadovoljstva sobom, sopstvenim životom, drugima i svijetom (Ibidem, 2013).

Moramo da preuzmemo odgovornost za svoj način razmišljanja. Ako smo u djetinjstvu naučeni da se zadovoljimo sa osrednjošću, a sada želimo da više uživamo u životu i budemo srećni, onda stara, uska shvatanja mijenjamo novim. Danas je mnogo ljudi koji umjesto da odgovorno i aktivno traže svoju sreću, oni čekaju da ih život, okolnosti ili drugi ljudi učine srećnim.
Sreću nemojte samo pasivno čekati. Ona neće doći sa nekim spoljašnjim događajem, nekom osobom. Ona je u vama, u vašem pogledu na sebe, na druge, na svijet. Sreća je tu, kuca nam na prozor našeg uma, potrebno je da ga mi otvorimo.
Pronađite sreću!
Povećajte životno zadovoljstvo!

Tekst je iz knjige Biram slobodu

Ukoliko želite da čitate još tekstova na sličnu temu i da povećate životno zadovoljstvo, možete naručiti knjigu na sajtu.

Kliknite ovdje da naručite knjigu "Biram slobodu"

Write a Comment

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Biram slobodu u Banjaluci

0shares 0 0 0 0 0 Promocija knjige Biram slobodu upriličena je u Narodnoj univerzitetskoj biblioteci Republike Srpske 30. …

Promocija knjige Biram slobodu u Doboju

0shares 0 0 0 0 0Narodna biblioteka u Doboju je 12. 06. bila organizator promocije knjige „Biram slobodu”, autorke Vesne …

Postavite potrebne granice da biste se zaštitili

0shares 0 0 0 0 0 Priča počinje ushićenjem i radošću zbog par grančica koje su golubovi donosili na moj balkon pokušavajući …