Novosti

Poštujte druge

Mirno poslijepodne u mom domu. Odmaram dok sjedim u udobnoj fotelji. Na stolu još vruća kafa, pripremljena za mene. Dok uživam u njenom mirisu, razmišljam… Posmatram svoju omiljenu šolju, ispunjenu kafom do vrha. U ovu šolju ja ne mogu sipati još kafe, čak i ako želim. Ako probam sipati još kafe preliće se preko rubova šolje. U nju mogu sipati tek kada je ispraznim.

Tako je i sa nama, ljudima. Mi provodimo dane razmišljajući, osjećajući, na uobičajeni način, karakterističan nama. U situacijama biramo ona ponašanja koja su svojstvena nama, jer ih procjenjujemo i pridajemo im važnost na način na kakav smo navikli još dok smo bili mali. Provodimo vrijeme u određenim aktivnostima. Svakodnevni obrasci ponašanja sputavaju našu kreativnost i mogućnost promjene.

Da bismo unaprijedili svoj život, potrebno je da doživimo promjenu. Da bismo se osjećali, razmišljali na drugačiji način, da bismo situaciju drugačije procijenili i pripisali joj drugačiji značaj potrebno je da se oslobodimo uobičajenih, starih uvjerenja i formiramo nova. Potrebno je da način na koji posmatramo sebe, druge i svijet promijenimo i uskladimo sa stvarnošću. Da bismo doživjeli promjenu potrebno je da je želimo i da je hoćemo. Da bi drugi ljudi doživjeli promjenu, potrebno je da je i oni žele i hoće. Potrebno je da budu spremni za nju.

Potrebno je da se i njihova šolja isprazni, da bi se moglo ponovo u nju sipati. Ako bismo sipali u šolju koja je puna do vrha, kafa bi se prelila preko rubova. Potrebno je da kada oni žele promjenu, ako su spremni za novo saznanje, isprazne svoju šolju da se ne bi nove informacije prelivale preko rubova.

Razmišljam koliko je jednostavno, a važno poštovati druge ljude i dozvoliti im da oni odluče sami da li će isprazniti svoju šolju i čuti ono što im mi imamo za reći, ili će jednostavno pustiti da se naše riječi prelijevaju preko rubova.

U svakodnevnici, opet, primjećujem da ljudi sa lakoćom jedni drugima daju savjete, iznose svoje mišljenje, zapažanja, prelaze granice pristojnosti, pri tom tvrdeći da su samo dobronamjerni i da žele pomoći. U odnosu sa drugim ljudima  potrebno je pustiti svakoga da bude to što jeste, dozvoliti drugima da imaju svoja uvjerenja, da na svoj način iskazuju svoje mišljenje, svoje potrebe i želje. Potrebno je pustiti ih da odluče kada žele i na koji način da iskažu svoju istinu.
Mi vidimo sebe, druge ljude i svijet kroz naš prozor. To je naša mapa stvarnosti. Sačinjavaju je naša uvjerenja, naša iskustva, svi događaji i razgovori koji su uticali na nas od trenutka kada smo rođeni pa nadalje. Mi, gledajući kroz nju, gledamo u stvarnost, ali našu. Slika koju vidimo nije slika svijeta onakvog kakav jeste. To je naša slika i ona često može da ne odgovara stvarnosti. Slika koju mi vidimo može da sadrži razna iskrivljenja. Tako mi, često u susretu sa ljudima, slušajući njihove priče, njihovo viđenje situacije, mislimo da znamo u čemu je problem, mislimo da znamo rješenje. Pitamo se kako to da oni ne vide gdje je rješenje. Griješimo ako dijelimo savjete koji nisu tako očigledni za njih trenutno ili koje oni ne žele da prihvate. Pomaganjem stavljamo drugog u inferiornu poziciju koja vrijeđa, a mi preuzimamo odgovornost za ishod situacije. Mi tako ulazimo u ulogu Spasioca.

Umjesto da otpisujemo sposobnosti drugoga, koliko god da želimo pomoći i mislimo da znamo kako mi to možemo, jednostavno kada mi procijenimo da drugima treba pomoć, da mi možemo pomoći u rješavanju problema, upitajmo druge: „Da li ti je potrebna moja pomoć?“ „Da li želiš da ti ja pomognem?“ „Da li želiš da čuješ moje mišljenje o tome?“

U takvoj komunikaciji mi smo u ravnopravnom odnosu, iskazujemo poštovanje drugima u tom odnosu, a razriješavamo sebe nepotrebne odgovornosti za ishod akcije.
Međutim, najčešće postoji još toliko toga što nama trenutno nije vidljivo. Često je neophodno da i sami preispitujemo svoju mapu stvarnosti i koliko ona trenutno odgovara stvarnosti.
Kada osjetimo da smo dotakli neku važnu životnu spoznaju, dovoljno je živjeti tu svoju istinu najbolje što se može. Primjer je oduvijek bio jedan od najcjenjenijih putokaza.
Nikoga nećemo uvjeriti ni u šta samo riječima.

Da bi neko spoznao svoju istinu mora je doživjeti. Bitne promjene se dešavaju na emotivnom, ne na logičnom nivou. Možemo nekome rješenje, ideju ponoviti stotinu puta, ali ono neće biti prihvaćeno sve dok onaj kome je ideja namjenjena ne osjeti je u dubini svog bića kao rješenje problema, situacije. Zato trebamo svakome dopustiti da bira svoj put i svoje vrijeme kada će biti spreman da isprazni svoju šolju da bi u nju natočio nova saznanja, da bi došao u kontakt sa istinom.
…nastavak teksta u knjizi Biram slobodu

Kliknite ovdje da naručite knjigu "Biram slobodu"

Write a Comment

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Biram slobodu u Banjaluci

0shares 0 0 0 0 0 Promocija knjige Biram slobodu upriličena je u Narodnoj univerzitetskoj biblioteci Republike Srpske 30. …

Promocija knjige Biram slobodu u Doboju

0shares 0 0 0 0 0Narodna biblioteka u Doboju je 12. 06. bila organizator promocije knjige „Biram slobodu”, autorke Vesne …

Postavite potrebne granice da biste se zaštitili

0shares 0 0 0 0 0 Priča počinje ushićenjem i radošću zbog par grančica koje su golubovi donosili na moj balkon pokušavajući …