Novosti

Budite sebi onakav roditelj kakvog ste trebali u djetinjstvu

U posljednje vrijeme često na policama marketa i u izlozima butika, primjećujem pletiva…raznoraznih boja. Svaki me put podsjete na isto, na moju Njanju…
Sjećam se dok sam bila mala, mama je u društvu svoje prijateljice, naše komšinice, plela razne džempere, bluze. Pile su kafu, ćaskale, plele, a ja sam se negdje u toj prostoriji sama igrala.

Kako sam rasla u porodici u kojoj moje potrebe, želje, mišljenja nisu imala važnost, vrijeme koje sam provodila u njenom društvu i potvrde koje sam dobijala od nje su za mene dragocjene. Mnogo je vremena prošlo i dugo je nisam vidjela ni čula. Znam da sada živi na selu, daleko od mame, još dalje od mene. Često je se sjetim. Pisala sam jednog dana njenoj unuci, koju ne poznajem, jer sam željela da prenese pozdrave mojoj najdražoj Njanji.

Njen odgovor je glasio: „Ne prođe ni dan, a da te baka ne spomene!“
Berne[1] smatra da primarna glad novorođenčeta nije glad za hranom, već glad za dodirom drugog ljudskog bića, te fizičkom i mentalnom stimulacijom (Đorđević, 2013). Ako je dijete lišeno kvalitetnog, bliskog odnosa sa jednim od roditelja, ono je lišeno i jedne od osnovnih ljudskih potreba – a to je potrebe za odnosom povjerenja s drugom osobom. U takvom odnosu, dijete spoznavajući sebe i svoju okolinu, može da stvori zaključke da je važno jer su drugi prepoznali njihove potrebe i udovoljili ih. Međutim, ako roditelji ne prepoznaju potrebe djeteta, ono se može osjećati zanemareno ili nedovoljno vrijedno da bi neko drugi reagovao na njih i zadovoljio osnovne potrebe – kako za hranom, tako još više za dodirom, pogledom. Oblici rane uskraćenosti, pored zanemarivanja i uskraćivanja zadovoljenja osnovnih potreba djeteta za hranom, snom, dodirom, su i dugo ostavljanje djece samih u krevetiću, prepuštenost djece „samotnjačkoj“ igri, nemogućnost kretanja (trčanja, skakanja, zabave) i odsustvo roditelja pri tim aktivnostima. Djeca odrasla u takvim porodicama imaju nenamirene emocionalne potrebe. Ekstreman primjer zapostavljanja i uskraćivanja rane stimulacije predstavljaju napuštena djeca, smještena u institucije ili u bolnice duže vrijeme bez prisustva roditelja, nad kojima su i sprovođena istraživanja (Ibidem, 2013). Kažu da je za dijete dovoljno da ga neko u djetinjstvu voli pa da uticaj zanemarivanja ili rane stimulacije bude značajno smanjen. Kažu da je dovoljno da jedna osoba pruži toplinu i sigurnost pa da se dijete osjeti važnim i zadovolji potrebu za povjerenjem.

Ja znam da je ta osoba u mom djetinjstvu bila moja Njanja – tiha, nenametljiva, a opet dovoljno čvsta da me zaštiti kada je to trebalo, primijeti i pokaže da me voli kada sam sumnjala da li to iko drugi tako osjeća. Sada kada nije sa mnom, vrijeme provedeno uz nju i posvećeno meni, čini dragocjeni dar koji nosim sa sobom. Da li ste vi imali nekoga u djetinjstvu kome ste bili značajni i u čijem društvu ste se osjećali sigurno i voljeno? Sjetite se načina na koji vas je taj neko bitan u vašem djetinjstvu njegovao i šta je činio da se vi osjećate važnim. Kako je taj neko, kome ste bili važni, reagovao kada ste plakali, kada ste se radovali, igrali?
Sada, kada ste odrasla osoba, možete sami da na takav ili sličan način pružite sebi njegu.

U Japanu se koristi tradicionalna tehnika Kintsugi, kojom se slomljene vaze pretvaraju u umjetnička djela. Polomljeni dijelovi se „šiju“, sastavljaju pomoću zlatnih niti i pretvaraju u dragocjene predmete, koji imaju još veći sjaj i ljepotu nego ranije. Pukotina je vidljiva i ukazuje na poseban trenutak prošlosti te stvari, koji uvećava njenu vrijednost. Sjetite se toga kada se osjećate slomljeno. Znajte da sada možete biti kao taj dragocjeni predmet, sastavljen i zaliven zlatom. Sada možete imati odnos prema sebi kakav ste uvijek željeli i trebali.

Sada, kao odrasla osoba, odgovorni ste za sebe, svoje potrebe, želje i svoja osjećanja. Dugujete tom malom djetetu, kojem su bili uskraćeni pažnja i priznanje, da ga čvsto zagrlite i budete sve ono što su trebali drugi u ranom djetinjstvu, a nisu. Nađite način da to učinite.

Psihoterapija je proces u kojem možemo da iscijelimo svoje boli iz djetinjstva zbog kojih se ponekad osjećamo slomljeno. Psihoterapija je jedan od načina da  naučimo da volimo dijete u sebi, a voliti dijete u sebi je jedan od uslova koji je neophodan da bismo sada živjeli u skladu sa svojim potrebama, željama i bili srećni.
[1] Eric Berne je američki psihijatar i psihoanalitičar koji je utemeljio transakcionu analizu (TA) kao novi, prihvaćeni psihoterapijski pravac. On je, zahvaljujući svojoj dragocjenoj sposobnosti, kompleksne pojave ljudske duše i međusobnih odnosa znao da izrazi na jednostavan način. Tako je i terminologija u TA toliko razumljiva i jednostavna, da je može razumjeti pametno osmogodišnje dijete.

 

Tekst iz knjige Biram slobodu

Kliknite ovdje da naručite knjigu "Biram slobodu"

Write a Comment

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Biram slobodu u Banjaluci

0shares 0 0 0 0 0 Promocija knjige Biram slobodu upriličena je u Narodnoj univerzitetskoj biblioteci Republike Srpske 30. …

Promocija knjige Biram slobodu u Doboju

0shares 0 0 0 0 0Narodna biblioteka u Doboju je 12. 06. bila organizator promocije knjige „Biram slobodu”, autorke Vesne …

Postavite potrebne granice da biste se zaštitili

0shares 0 0 0 0 0 Priča počinje ushićenjem i radošću zbog par grančica koje su golubovi donosili na moj balkon pokušavajući …